„Međimurje malo, zemljo milena

Tu je moja domovina gdje me majka rodila „ ( … )

Riječi ove naše međimurske pjesme odlučili smo provjeriti 1. 6. 2023. Tog sunčanog i toplog jutra mi učenici 3. a i 3. b razreda krenuli smo u upoznavanje lijepog našeg Međimurja. Autobus agencije Jakopić – travel bio je točan . U 8 sati krenuli smo prema Donjoj Dubravi. Promatrali smo HE , akumulacijsko jezero i saznali čemu sve to služi. Prošetali smo visećim mostom do starog toka Drave i uživali. Put smo nastavili do preloške marine. Naučili smo što znači marina, kakav biljni životinjski svijet obitava uz jezero i dobro se odmorili u ugodnoj prirodi uz doručak iz ruksaka. Prošetali smo šetnicom uz jezero. Put smo nastavili prema Prelogu. Prošetali smo centrom grada i slušali legendu o gradu. Ispred crkve sv. Jakoba dočekao nas je svećenik. Razgledali smo crkvu iznutra i saznali da je to već treće zdanje na istom mjestu. Iz Donjeg Međimurja ponijeli smo puno pozitivnih dojmova. Oko podneva stigli smo do centra Međimurja u Čakovec. Posjetili smo stari grad i sudjelovali na radionici „Medičarstvo“. Naučili smo čime  se medičari bave, koje sve proizvode izrađuju, a i mi smo dobili mala licitarska srca koja smo „cifrali“ pravim bojama. Bilo je zabavno. Nakon radionice razgledali smo Riznicu Međimurja koja čuva našu baštinu. Slušali smo o međimurskoj tradicijskoj glazbi, o ispiranju zlata u Dravi, o svetomarskoj čipki i drugim zanatima iz naše prošlosti. Bilo je tu i zanimljivih legendi. Posebno su nas se dojmile tamnice i priča o obitelji Zrinski – vladarima Čakovca i Međimurja. Uslijedila je još jedna pauza u hladovini prekrasnog Perivoja Zrinskih i sladoled na glavnom gradskom trgu. Tako  osvježeni nastavili smo put do Nedelišća i posjetili tvornicu tjestenine „Marodi“. Prvo su nas opremili posebnim kapicama i maskicama, a nakon toga smo razgledali prostorije u kojoj se proizvodi tjestenina, skladišta, silose i sve ostalo. Na  kraju smo od ljubaznih domaćina dobili i poklon proizvode i nastavili put dalje. Kako smo se vozili sve dalje cesta je išla sve više uzbrdo i uskoro smo bili okruženi brežuljcima prepunim vinograda. Zastali smo podno Mađerkinog brijega , malo se pomučili i došli do vidikovca. Popevši se na vidikovac pogled nam je sezao na sve četiri strane svijeta i bilo nam je jasno zašto se ovo zove brežuljkasti kraj. Po silasku s vidikovca još smo prošetali do livade na kojoj se nalaze ostaci Mađerkine kuće i tu smo pojeli svoje zadnje zalihe, malo se poigrali lovice i već podosta umorni, ali puni dojmova krenuli prema Svetom Martinu na Muri. Pozdravili smo se s našim šoferom Matijom, koji nas je sigurno provozao po našem lijepom kraju i našim neponovljivim vodičem Nikolom koji nam je ispričao više nego bi stalo u jednu knjigu.

Na kraju možemo samo zaključiti riječima našeg vodiča koji kaže da bismo po Međimurju mogli hodati i šest dana i svaki dan bismo imali što vidjeti. Imamo sve: prekrasnu prirodu, livade, šume, polja, potoke, rijeke i marljive ljude i što nam još treba?!

Učenici 3. a i 3. b